Lorens Binjon: "Zmajev let"
Slobodan izraz ideja na slikama Dalekog istoka, njihova suptilnost i fleksibilnost raspoloženja, u velikoj meri se mogu pripisati klasičnim kineskim majstorima, i onim japanskim majstorima koji su radili po ugledu na kinesku tradiciju. Uglavnom su to bili učeni pesnici, filozofi ili sveštenici - ljudi predani misli i meditaciji, koji su imali ideje o životu i svetu koje su želeli da izraze. Tehnički uslovi, koje ćemo sada razmotriti, bili su takvi da brzina izvođenja ne samo da je bila moguća i izvodljiva, već u nekim slučajevima neophodna, a slika nečega o čemu se strasno kontempliralo ispoljila bi se na svili ili papiru sa sjajem i neposrednošću lirske pesme.
U Evropi su prevladavali potpuno drugačiji uslovi. Slikarstvo je bila veština koja je zahtevala dugu, napornu i tešku obuku. Razvoj je išao naviše, od teškog rada i trgovine radnika do nezavisnog izraza uma i duha. Iako su, kako verujem, jednostavno skicirani pogledi na život i shvatanje čoveka i prirode bili ti koji su imali glavnu ulogu u određivanju aspekta i karaktera umetničkih dela, ipak ne možemo zanemariti stvarne materijale koji su se koristili kao i tradicionalne metode rada.
Mario Topolšek: "Ćigung metod u brizi o zdravlju čoveka"
odnosno
MEDICINSKI ĆIGUNG
- veština prirodnog načina
zdravog života, preventive i
samoisceljivanja
Ćigung i tajđićuan vežbe dostupne su svima: starima i mladima, ženama i muškarcima, zdravima i bolesnima |
Ova veština štiti um i telo od bolesti, može da pomogne da se zaustavi i izleči neka bolest, da razne vrste terapija budu delotvornije, donosi dugovečnost, radost i sreću, a to su otkrili i potvrdili kroz hiljadugodišnju praksu mnoge generacije istraživača, lekara, kaluđera i majstora borilačkih veština.
Čovek je samo delić prirode, i celo njegovo fizičko i psihičko biće podložno je uticaju raznih energija, a što je u Kini poznato i poštuje se već nekoliko hiljada godina.
Nebojša Barać: "Ibn 'Arabi – «Najveći majstor»"
Malo ljudi je toliko duboko proniklo u dubine božanske stvarnosti i jedinstva kao sufi Ibn 'Arabi i umelo to da izloži i izrazi na toliko svestran način na korist svih, a njegov uticaj na opšti razvoj sufizma ne može biti precenjen. Na arapskom mu je data počasna titula Ash-sheikh al-akbar, „Najveći majstor“. Bio je potomak Hatima Taja, koji je među Arapima još uvek poznat kao najvelikodušniji čovek koji je ikada živeo. Rođen je 1164. godine u Španiji, a jedno od njegovih imena bilo je i „Andaluzijac“.
Njegov otac beše prijatelj Abdula Kadira Džilanija, takođe jednog od najvećih sufijskih majstora i osnivača jednog od najvažnijih derviških bratstava - kadiri reda. Navodno je pod njegovim uticajem odlučio da svom sinu pruži najbolje moguće obrazovanje, budući da je ovaj u njemu video neobično nadarenog dečaka. Tako je Ibn 'Arabi otišao u Lisabon gde je studirao pravo i islamsku teologiju. Posle toga, još uvek dečak, otišao je u Sevilju, gde je sa najvećim učenjacima svog doba proučavao Kuran i proročku tradiciju. Tu se brzo istakao svojim intelektualnim sposobnostima i uprkos strogoj disciplini škola, sve svoje slobodno vreme uglavnom je provodio u društvu sufija.
Đalal Al Ahmad: "Tuđe dete"
Dobro, šta je trebalo da uradim? Moj muž nije bio spreman da brine o meni i detetu. O detetu koje nije bilo njegovo. Detetu mog bivšeg supruga, koji me je ostavio i koji takođe nije hteo da ga prihvati. Da je neko drugi bio na mom mestu, šta bi uradio? Pa ja sam takođe morala da živim. Da me je i ovaj muž ostavio šta bih radila? Morala sam nekako da se otarasim deteta. Jednoj neiskusnoj ženi kao što sam ja ništa drugo nije moglo da padne na pamet. Nisam znala ni neko mesto ni neko drugo rešenje. Nije da nisam znala, znala sam. Znala sam da dete mogu da dam u dom, ili u neko slično odvratno mesto. Ali, otkud sam mogla da znam da će da ga prime? Kako sam mogla da budem sigurna da neće da odugovlače, ili da me možda osramote i mene i dete svakakvim imenima nazovu? Kako? Nisam htela da se tako završi. Istog dana predveče, kada sam to uradila i kad sam se vratila kući i ispričala majci i komšinicama šta sam učinila, jedna od njih, ne znam koja, je rekla: „Pa dobro ženo, mogla si dete da odvedeš u dom, ili da ga ostaviš u sirotište, ili...“ Ne znam koja je mesta još pomenula, ali istog trenutka moja majka joj je rekla: „Misliš da bi joj dozvolili? Ha!“ Uprkos tome što je i meni samoj tako nešto padalo na pamet, dok je naša komšinica to govorila, srce ponovo poče da mi se kida i ja samoj sebi rekoh: Ej, ženo! Otkud znaš da ti ne bi dozvolili kada nigde nisi ni bila?“ Malo zatim rekoh majci: „Eh, kamo sreće da sam tako uradila.“ Ali, nisam bila upućena. Nisam bila sigurna da će mi dozvoliti. Tog trenutka već beše kasno. Reči te žene kao da su čitav jedan svet pun tuge na moje srce svalile. Sve one slatke reči mog deteta počeše da mi naviru u sećanje. Nisam više mogla da izdržim. Ispred svih komšinica počeh gorko da plačem. Ali koliko i to beše pogrešno! Svojim ušima sam čula kako je jedna od njih kroz zube promrmljala: „Sada još i plače! Nikakvog stida nema...“ Ali, majka mi ponovo priteče u pomoć. Mnogo me je utešila. Pa dobro, istinu je i rekla, zašto bih ja, koja sam u cvetu mladosti, toliko mnogo tugovala zbog jednog deteta? I to upravo kada moj muž neće da me prihvati sa detetom. Sada puno vremena ispred sebe imam, mogu troje-četvoro da rodim.
Anatomski crteži Leonarda da Vinčija
Leonardo: Unutrašnji organi žene |
Ovi crteži, pored toga što imaju izuzetnu naučnu vrednost, predstavljaju i svojevrsna umetnička dela, koja na najbolji način potvrđuju svestranost Leonardovog genija.
Prof. dr Aleksandar B. Nedeljković: "O noći 16. juna 1816. na Ženevskom jezeru"
Džon Vilijem Polidori (1795-1821) |
Andrej R. Protić: "Orfej našega doba"
Nik Kejv |
Orfej, najveći pesnik iščezlog sveta antike, posedovao je talenat kojim je parirao i samoj smrti. Sakralna poezija staroga sveta imala je moć da smrtnu ljudsku prirodu, bar na trenutak, izdigne iznad carstva nužnosti i spoji je sa svetom večitih, nestvorenih idejnih monada. To pesništvo se zasnivalo na umeću da se kroz kalupe metričkih ograničenja uverivo prenesu uzvišene ideje, a sam ritam je budio imaginaciju čak i najnemaštovitijih slušalaca.
Džo King: "Biografija Buenaventure Durutija"
Buržoazija može podići u vazduh i uništiti
svoj svet pre nego što napusti pozornicu istorije.
Mi nosimo novi svet, ovde, u svojim srcima.
Taj svet raste ovog trenutka.
Buenaventura Duruti
Svesti na nekoliko stotina reči životnu priču skoro mitske ličnosti nije lak zadatak. Bez preterivanja se može reći da je Buenaventura Duruti svojom ličnošću simbolizovao hrabru borbu radnika i seljaka u svojoj zemlji, a još više – duh španskog anarhizma.
Rođen je 14. Jula 1896. u Leonu, gradu u srednjoj Španiji, kao sin železničara. Sa 14 godina napušta školu da bi postao šegrt u železnici. Kao i njegov otac, pridružio se socijalističkom sindikatu UGT. Aktivno je učestvovao u štrajku avgusta 1917. godine, do koga je došlo pošto je vlada izneverila dogovor između sindikata i poslodavaca. Ovaj protest je uskoro prerastao u generalni štrajk u celoj oblasti. Vlada je dovela vojsku i za tri dana štrajkači su bili rastureni. Trupe su se ponašale ekstremno brutalno, ubivši 70 i ranivši 500 radnika. Dve hiljade štrajkača je zatvoreno.
svoj svet pre nego što napusti pozornicu istorije.
Mi nosimo novi svet, ovde, u svojim srcima.
Taj svet raste ovog trenutka.
Buenaventura Duruti
Buenaventura Duruti (1896-1936) |
Rođen je 14. Jula 1896. u Leonu, gradu u srednjoj Španiji, kao sin železničara. Sa 14 godina napušta školu da bi postao šegrt u železnici. Kao i njegov otac, pridružio se socijalističkom sindikatu UGT. Aktivno je učestvovao u štrajku avgusta 1917. godine, do koga je došlo pošto je vlada izneverila dogovor između sindikata i poslodavaca. Ovaj protest je uskoro prerastao u generalni štrajk u celoj oblasti. Vlada je dovela vojsku i za tri dana štrajkači su bili rastureni. Trupe su se ponašale ekstremno brutalno, ubivši 70 i ranivši 500 radnika. Dve hiljade štrajkača je zatvoreno.
Kliford Harper
Engleski umetnik Kliford Harper (Clifford Harper) imao je sasvim normalan životni put za jednog „anarhistu po ubeđenju“. Sa 13 godina izbačen je iz škole, nakon čega je obavljao niz različitih fizičkih poslova, da bi krajem šezdesetih započeo karijeru ilustratora u radikalnim časopisima kao što su Undercurrents, Cienfuegos Press Anarchist Review i Class War Comix.
Harperov stil, koji se razvio pod uticajem stripova, Erica Gilla i grafičkih novela Fransa Masereela, više liči na linorez nego na rad u tušu.
Slavu je stekao knjigom „Anarhija - grafički vodič“, koju je 1987. godine objavio Camdan Press (hrvatski prevod: Z.A.P., Zagreb 2000). Ostala važnija Harperova dela su: Radical Technology, The Education Of Desire - The Anarchist Graphics Of Clifford Harper itd.
Harperov stil, koji se razvio pod uticajem stripova, Erica Gilla i grafičkih novela Fransa Masereela, više liči na linorez nego na rad u tušu.
Slavu je stekao knjigom „Anarhija - grafički vodič“, koju je 1987. godine objavio Camdan Press (hrvatski prevod: Z.A.P., Zagreb 2000). Ostala važnija Harperova dela su: Radical Technology, The Education Of Desire - The Anarchist Graphics Of Clifford Harper itd.
Krispin Sartvel: "Šta reći!?"
Pre neki dan moja žena je prisustvovala sahrani jednog poznanika koji je izvršio samoubistvo. Propovednica, koja je tom prilikom držala službu, osvrnula se na period svog života kada je i sama bila očajna i pomišljala da sebi oduzme život. Ali Bog se umešao, rekla je, i spasao je.
Pretpostavljam da čovek kojeg je ona sahranjivala nije bio dovoljno dobar da bi ga Bog sačuvao, ili je to jednostavno božji hir da ga ne spreči da sebi raznese mozak.
I tako, dok se pojavljuju različiti tumači božje volje i razbijaju avione o zgrade, ili se nasuprot tome tvrdi da je Bog poslao na američki narod avione koji će udariti u te iste zgrade, ili da će Bog pomoći našoj blagoslovenoj naciji u potrazi za Osamom, ili da će Bog pomoći Osami da pobegne, čovek može samo da postavi epohalno pitanje: Molim!?
Pretpostavljam da čovek kojeg je ona sahranjivala nije bio dovoljno dobar da bi ga Bog sačuvao, ili je to jednostavno božji hir da ga ne spreči da sebi raznese mozak.
I tako, dok se pojavljuju različiti tumači božje volje i razbijaju avione o zgrade, ili se nasuprot tome tvrdi da je Bog poslao na američki narod avione koji će udariti u te iste zgrade, ili da će Bog pomoći našoj blagoslovenoj naciji u potrazi za Osamom, ili da će Bog pomoći Osami da pobegne, čovek može samo da postavi epohalno pitanje: Molim!?
Kvint Horacije Flak: "IV Oda"
Luciju Sestiju Kvirinu*
„Ljuta zima prođe.
Prolećna promena, a i Favonije
vuku suve lađe morem da zaplove.
I niti se stoka sakriva po štali
niti orač vatru za sebe i stoku
rad' ogreva pali.
Ne belasa pašnjak od napale slane.
Sad majka Venera
dovodi horove sa visokog neba.
U njima su nimfe i gracije ljupke.
Od koraka teškog zemlja se potresa -
sve to od Vulkana, od mišica znojnih
i njegovog klesa.
Uzdignuta čela
venčići od mirte zelenkaste krase.
Ocvalo je cveće livadama dugim.
Prinose se žrtve jarića, jagnjadi
u senastom lugu na slavu Fauna
izobilja radi
Prijatelju Seste,
bleda Smrt pohodi krčme siromaha
kao što nalazi tvrđave kraljeva.
Život je baš kratak.
Noć nas prepokriva i u nadanjima
pa nas odvraćaju od novog početka
priče o Manima.
Primiće nas Pluton.
A što sad sipamo piće silovito
i vino na meru to nije doveka.
Ni Likijac nežni.
Nemoj se čuditi jer mladež sad greje
i što mu se djeva u proleće ovo
razdragano smeje.”
Пријавите се на:
Постови (Atom)